Vjera ili praznovjerje

Jednoj ženi su se najavile susjede za kavicu. Razmišljala je o tome kako su zadnji put ogovarale Maru (izmišljeno ime) jer nije sve bilo baš savršeno i kako se to njoj ne smije dogoditi. Sve mora biti savršeno. Sastavila je spisak kako ne bi što izostavila. I tako su one došle i ona ih je poslužila kavom. Kada su popile ona lijepo počisti stol da donese slijedeće, ali pošto nije prekrižila da je već poslužila kavu, ponovo je napravi. I tako nekoliko puta. Susjede nisu mogle dočekati da odu kod ove druge samo da podjele svoje dojmove. Čim su otišle i sjele kod druge, odmah su komentirale kako je zaboravna. Na to jedna kaže, ja hvala Bogu nisam tako zaboravna kao ona, daj da kucnem u drvo. Nakon što je triput zakucala od drvo, podignu glavu, oslušnu onako začuđeno i povišenim glasom upita: Tko je?

Ovo je smiješna priča, ali ujedno i priča koja oslikava našeg čovjeka. Danas nalazimo tako mnogo praznovjerja u našoj okolini. Imam prijatelja koji čeka da netko prođe prije njega ako je crna mačka prešla preko puta. Čak i ako vozi auto, povući će noge kako bi suvozačeve noge prošle prvo. Ljudi čine smiješne stvari. Čuvaju neke stvari jer misle da im one donose sreću. Neki nose u džepu staru čarapu, neki lančić itd. Onima koji posmatraju sa strane to izgleda smješno. A opet, svi imamo nešto što ne činimo ili činimo kako bi se stvari dogodile u našu korist. Neki od nas, kada se nađu u nekoj neizvjesnnoj situaciji, nerviraju se i prolaze kroz veliki očaj, vjerujući da ako sada pate vjerovatno će im poslije biti bolje. Kao da će se neka nevidljiva sila sažaliti i pomoći im jer su dovoljno patili.

Kada počnemo vjerovati u Boga, ono što se očekuje od nas jeste da se riješimo praznovjerja. Nažalost to nije uvijek tako. Poznajem ljude koji tvrde da vjeruju u Boga, a njihova vjera se svodi samo na to da nose neke ‘moći’ u džepu ili neki posebno blagoslovljen križ i sl. U takvom slučaju vjera postaje jednaka praznovjerju. Ima i onih koji ne nose stvari za sreću, ali zato vjeruju da će Bog, ako učine određenu pokoru ili izmole određenu molitvu, okrenuti stvari u njihovu korist. Ponovo se postavlja isto pitanje – Je li to vjera ili praznovjerje? Možda se sada osjećate zbunjeno i pitate - Pa što je to vjera? To je dobro pitanje, jer vjera se ne odnosi na činjenje ili nošenje određenih stvari, već uključuje tebe i tvoje srce.

Nalazimo da su i prvi vjernici imali isti problem. Pavao je o tome pisao u poslanici Galaćanima. Vjernici koji su porijeklom bili Hebreji, iako su se obratili se na kršćanstvo i prihvatili vjeru u Boga, za svaki slučaj su zadržali neke stare navike. Vjerujem da i danas ima onih koji tako čine. Vjeruju Bogu, ali bolje da se pobrinu sami za sebe. Neki kažu da piše u Bibliji: Pobrini se za sebe, pa će se i Bog pobrinuti za tebe. Nekoliko sam puta pročitao Bibliju od korica do korica, ali nisam nigdje našao takvo što. Čuo sam za molitvu jednog čovjeka na molitvenom sastanku: Bože pomozi ovoj mojoj braći i sestrama koji Te tako usrdno mole, a ja ću se sam snaći.

Gal.3:1 O nerazumni Galaćani! Tko vas začara, vas kojima je Isus Krist kao razapet bio stavljen pred oči?

Je li Isus razapet donesen njima u Galaciju? Ne. Pavle govori o onome propovjedanom križu. Da je Isus učinio sve za nas i da mi ne trebamo više ništa činiti, samo prihvatiti iskazanu nam milost i dopustiti da On bude naš Gospodin. U tome je razlika između praznovjerja i vjere. Kada si praznovjeran, to onda uključuje da TI nešto učiniš kako bi bio siguran da će sve biti OK, dok je vjera da se uzdaš da te BOG vodi kroz ovaj život, jer se On brine za tebe. 

Gal.3:2 Htio bi od vas doznati samo ovo: jeste li primili Duha vršenjem Zakona ili prihvaćanjem vjere?

U našoj situaciji: jesi li primio Duha (Milosni dar spasenja, Gospodina, Učitelja, Branitelja, Prijatelja, Onoga koji sve izvodi na dobro onima koji ga ljube) tako što si činio neke određene stvari ili zato što si srcem povjerovao i predao se Bogu potpuno?

Gal.3:3 Jeste li tako nerazumni da počinjući s Duhom sad svršavate s tijelom?

Počinjući sa Duhom - primiti Duha, imati Duha, vodstvo Duha? Duh je treća osoba trojedinog Boga. Koliko god nam je teško razumjeti kako to može biti, na nama je da se odlučimo hoćemo li vjerovati cijeloj Bibliji ili samo onome što nam odgovara i što nam ima smisla. Iako neke stvari još ne razumijem, ja vjerujem da je cijela Biblija nadahnuta i istinita. Ono što možemo i trebamo razumjeti, jeste da je Duh Sveti osoba. Galaćani nisu samo primili neko novo učenje koje je bilo bolje od drugih i lakše za održavati, nego su doživjeli jedan novi odnos s jednom predivnom osobom, Duhom Svetim. Pavle kasnije u petoj glavi poslanice Galaćanima objašnjava koji su to plodovi tijela i što su to plodovi Duha. Može se dogoditi da dok ih čitamo olako kažemo kako nemamo tih plodova u svom životu (to se odnosi na obje vrste polodova). Međutim, dobro je znati da iako možda ne vidimo sebe i svoje plodove, to ne znači da ih drugi ne vide. Samo pitaj - ako imaš hrabrosti ili ako želiš stvarno znati. Plodovi će se sigurno pojaiti. Samo, ako živimo po tijelu (našim djelima i nastojanjima) onda ćemo imati plodove tijela, a ako živimo po Duhu (u zajedništvu s Bogom) onda ćemo imati plodove duha.

Gal.3:4 Jeste li uzalud toliko toga doživjeli? Ako je doista uzalud!

Doživjeti stvari možeš samo ako imaš zajedništvo sa Bogom. Zajedništvo sa Bogom? Da, ali trebamo li vjeru za to? Da! To vjera i jeste, predivan dar da iz naravnog iskusiš nadnaravno. Ako nas naša vjera ne vodi do tog odnosa, onda s našom vjerom nešto nije u redu. AKO JE DOISTA UZALUD? Šta je Pavle mislio s time? Pavle nije pisao nevjernima ili onima koji su van crkve, već upravo vjernima koji su svake nedjelje u crkvi, a zaboravili su na zajedništvo i poslušnost Bogu. Koliko god Bog učini stvari u našem životu nekako nam to ubrzo nije dovoljno i molimo daj još. Lako dođemo na mjesto gdje se pitamo: Gdje si Bože? Jesi li nas zaboravio?

Ali nije uzalud! Bog nas je promijenio i ne možemo nazad. Iskusili smo nešto što nije bilo uzalud. Samo se trebamo trgnuti, izaći iz đavolje zamke i pokrenuti se naprijed prema Bogu, jer nismo još sve iskusili.

Gal.3:5 A onaj koji vam daje Duha i čini među vama čudesa, čini li to zbog vršenja Zakona ili zbog prihvaćanja vjere?

Možemo li nekim našim obredima osigurati svoju sudbinu? Pristupamo li vjeri u Boga kao nekakvom osiguranju da će nam sve u životu ići dobro? A što ako sve krene po zlu? Pavao kaže da nam se neće dogoditi čudo samo zato što činimo sve što bi trebali, nego će se dogoditi zato što Bogu u svemu vjerujemo! Pa i kada sve krene naopako mi ne gubimo nadu, već se pouzdajemo u Božje proviđenje. Ima jedna pjesma koja kaže: Ti daješ i uzimaš, ali ipak ću reći uzvišen si Gospode. Zato David moli u Ps.23. - i da mi je dolinom smrti proći, ja se ne bojim... Vjerujem Ti! Gdje je naša vjera kada stvari ne idu baš kako bismo htijeli? Je li naša molitva i tada, pomozi njima a ja ću se pobrinuti za sebe?

Život je pun izbora. Svaki dan se trebamo odlučiti za nešto. Tako je i sa odlukom da odaberemo hoćemo li danas živjeti po vjeri ili ne. Hoćeš li danas živjeti po vjeri? Ili?

U Gal.3:6-9 Pavle objašnjava upravo ono što bismo htjeli, a to je da budemo blagoslovljeni. Abrahama je Bog balgoslovio zbog njegove vjere. Mi primamo taj isti blagoslov ako Mu vjerujemo. Ako Mu vjerujemo za cijeli svoj život: za djecu, za financije, za zdravlje, ako ste mladi - za budućnost i ono što ćete postati, za ljubav vašeg života i još puno toga. U čemu želiš biti blagoslovljen, nemoj se brinuti za to, već vjeruj Bogu i uživaj u zajedništvu sa Njim.

 Bernard Mikulić

Share Link: