Četvrtak, 10 Studeni 2011 10:59
Ažurirano Srijeda, 16 Studeni 2011 18:48
Autor Antonio Nešić
Zatupnička molitva je kršćansko najefektivnije oružje. Ništa se ne može mjeriti sa njenom snagom. Ona će činiti stvari čak i ako sve drugo zakaže.
I čudno je to da se okrećemo drugim stvarima, pokušavajući izvršiti ono što jedino molitva može ispuniti. Bog je stavio ovo moćno oružje u naše ruke i očekuje od nas da ga koristimo. Koliko razočaran mora biti kada ostavimo to oružje sa strane i upotrijebimo naravne stvari za natprirodni posao?
U ovom, dvadeset i prvom stoljeću mi se sve više i više, okrećemo od Bogom-određene zastupničke molitve i usvajamo umjesto nje prirodne (razumne) stvari da radimo posao za Boga. Kuda god pogledamo, svugdje je isto, kako u evangelizaciji, tako i u najobičnijem poslu u crkvi. Zastupnička molitva je nekako spremljena na policu. Zbog nekog razloga istekao joj je rok trajanja. Mi kažemo da su naše metode bolje, planovi uspješniji, i zato naravnim stvarima pokušavamo proći nadnaravno.
Draga braćo i sestre, to nikada ne može biti tako, može nam se učiniti da smo uspješni; ljudi mogu doći; crkva može biti pun iz dana u dan. Izvještaji o rezultatima se mogu prikazati bilo gdje. Čitavi gradovi mogu biti uzdrmani i moćno pokrenuti! A opet kada sve stane i prođu dvije ili tri godine, koliko će malo biti pravih vjernika! A zašto? Jednostavno jer smo bili zadovoljni s površnim, spektakularnim djelom, koji je samo trebao proći ispit prirodnog shvaćanja. Analogno tome natprirodno je zakazalo u svakome pogledu. Vratimo se nazad na zastupničku molitvu, najjaču formu kršćanske službe, i ne dajmo Bogu odmora dok ne vidimo pravi duhovni ishod.