
.
Neki dan, sestra splitskog gradonačelnika Keruma, Nevenka Bečić, koja je i saborski zastupnik, u svome intervju-u za vijesti, dala je uputu svojim građanima zbog velikog broja padova i lomova: “Kako piše u Bibliji: Čuvaj se i Bog će te čuvati”.
Ono što me muči jeste da danas ljudi ne znaju što govori Božje Pismo, a ono što je još gore nisu ni zainteresirani. I da bude još gore, ovo je statistika za kršćene, a ne za neke druge.
Opet veliki je broj onih koji se interesiraju za Bibliju i gledaju na nju kao knjigu pravila, što se smije a što ne, umjesto da je vide kao Božje ljubavno pismo, koje nas upućuje na ono što je dobro za nas! Bog nam želi pomoći kako da živimo, i to “dobar život”, ovdje na zemlji i u vječnosti.
Kada postaneš kršćanin, prihvaćajući Krista za Spasitelja, slobodan si od sile grijeha. I ako smo slobodni ,vidimo da i dalje znamo pasti u grijeh. Što se više trudimo 'biti dobri' više padamo. Zato nam Bog daje duhovne discipline, a ne pravila, već kao trening koji nam pomaže da budemo u stanju da služimo Bogu, umjesto grijehu. Zato trebamo učiti nove navike (dicipline) koje će zamjeniti one stare, grešne. Vježbanje duhovnih disciplina je kao kada atletičari vježbaju svoje tijelo. Oni koriste različite vježbe za različite dijelove tijela da bi cijelo tijelo doveli u vrhunski oblik.
Bez discipline jela, pića, govora, učenja, suzdržavanja, na šta bi ovaj svijet sličio!?
Bez DUHOVNIH DISCIPLINA, na što bi kršćani sličili ili sliče?
Govoriti ćemo kroz tri serije o "Duhovnim disciplinama":
1. PRIKRIVENE DUHOVNE DISCIPLINE
2. OTKRIVENE DUHOVNE DISCIPLINE
3. ZAJEDNIČKE DUHOVNE DISCIPLINE
Danas počinjemo sa PRIKRIVENIM DUHOVNIM DISCIPLINAMA, a prva je: "MEDITACIJA".
Kada samo spomeneš meditaciju, teško ju je povezati sa kršćanskom diciplinom. Prvo što nam pada na pamet je istočnjačka meditacija.
Meditacija - istočna: isprazniti um, NEPOVEZANOST, bježanje od jedne točka/ciklusa postojanja, i nema Boga s kojim bi se povezao.
- kršćanska: ispuniti um, POVEZANOST, za kratko isključiti se iz ovoga svijeta i uključiti se u Božju prisutnost, povezati, predati se Bogu.
Kršćanska meditacija ima jedan specifičan zadatak, da čujemo Božji glas i poslušamo Njegovu riječ. Ps 119:97, "O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam."
NIŠTA KOMPLICIRANO KAO KOD DRUGIH MEDITACIJA.
Zašto meditacija? Razlog je vrlo jednostavan- Bog je stvorio čovjeka sa željom da ima zajedništvo sa Njim. Postoje ljudi koji su blizu Božjeg srca. Bog im je govorio, ne zato što su imali neku posebnu sposobnost već zato što su bili voljni slušati.
Ako ne želiš čuti Božji glas, onda ti meditacija ne treba. A ako je tvoj odgovor pozitivan, onda vjerujem da je važno da prihvatimo i stavimo u praksu ovu disciplinu.
Biblija je puna primjera. Božji ljudi su se izdvajali i osluškivali tihi, nježni Božji glas!
Jednu takvu priču nalazimo u Djelima apostolskim. Priča govori o krštenju stotnika Kornelija i njegovog doma. To je bio prvi znak da Isus Krist spasenje nije donio samo židovskom narodu, već da je spasenje Bog namjenio i poganima, nežidovima. Luka bilježi na kraju tog događaja Petrovu izjavu:
Dj.10:34 "Uistinu, sada istom shvaćam: 'Bog nije pristran'. Naprotiv, Njemu je mio u svakom narodu onaj koji ga priznaje i čini što je pravedno".
Događaj ide tako da počinje sa Kornelijevim viđenjem. (Dj.10:1-48) Kornelije, je vidio anđela koji mu je donio poruku, kako je Bog vidio i čuo njegove ustrajne molitve te jmu ih je uslišao. Anđeo mu daje uputu da ide u Jopu i pronađe Šimuna, zvanog Petar.
Sutradan dok je Petar čekao da mu sprave objed, imao je viđenje kako se s neba spušta svežanj u kojem su bile razne nečiste životinje i neki glas mu govori, jedi. Petar odbija, jer još nikada nije jeo ništa pogano... Poslije je čuo da mu Duh S. poručuje, evo tri čovjeka te traže, idi sa njima.
POANTA: i Kornelije i Petar su odlazili u određeno vrijeme u molitvu, ali i više od toga oni su provodili vrijeme u meditaciji, slušajući Božji glas. Da nisu izdvajali svoje vrijeme u kojem bi osluškivali i očekivali Božji govor, nikada ga ne bi ni čuli. Ovaj tekst je toliko važan za nas, jer da oni nisu zastali i slušali Božji glas, što bi danas bilo sa nama? Važan i je i zato što nam govori kolika je važnost slušati Božju riječ, a za to nam treba izdvojiti vrijeme za meditaciju. Ako nam Petrov primjer nije dovoljan onda vjerujem da bi trebao biti Isusov primjer, slušanja i poslušnosti. Isus se izdvajao u osamu da sluša Božji glas, a kasnije je i sam tvrdio da čini samo ono što njegov otac želi da čini.
Što je onda svrha meditacije? Svrha meditacije je da rastemo u prijateljstvu sa Isusom, da ono što razumijemo kao teološku dogmu pređe u stvarnu relnost zajedništva sa Isusom. On hoda i razgovara sa mnom, prisutan je u sve dane života moga.
Meditaciju možemo nazvati "TRAŽENJE ISKUSTVA GORNJE SOBE", ili razumjevanje koliko Bog čezne da ima zajedništvo sa nama. U tome i jeste značenje 'večere Gospodnje'.
Prijatelji koji nemaju iskren odnos i nisu neki prijatelji, više su poznanici, te kada bi došlo do nevolja, onda bi nam bilo jasno kolika je važnost pravog prijatelja i iskrena odnosa. Isto tako i brak koji nema intiman, blizak odnos, možemo li uopće nazvati brak ili možda mu više pristoji mrak? Roditelji koji sa svojom djecom ne sjede i ne razgovaraju u želji da čuju njihovo srce, u suštini ne slušaju jedni druge. Zar to možemo nazvati roditeljskom ljubavi? Takvu brigu će providjeti i dom za djecu! Kršćani koji kažu da ljube Boga, a ne žele uzeti vrijeme da ga slušaju, kako da ih nazovemo?
Meditacija nas vodi u duhovnu stvarnost, za one koji žele istražiti duhovnu stvarnost. Na kraju postoji duboka istina u riječima Fredericka W. Fabera: "Jedinu radost donosi, sjediti i razmišljati o Bogu...". Meditacija za nas ne znači doći u neko stanje bezbrižnosti ili nečega sličnoga, već najčešće vodi do praktičnoga. Otkrivamo Božju mudrost, kako da se nosimo sa određenim problemom, možda u poslu, ili u odnosima ili nešto slično.
Vjerujem da su važna pitanja za nas: kako postići želju da čujemo Božji glas i kako meditirati? Da bi postigli želju da čujemo Božji glas trebamo dozvolti da budemo privučeni Božjom ljubavi, te ustrajno moliti da primimo taj dar milosti. Riječ Božja nas uči da mi i ako smo zli dajemo dobre darove svojoj djeci, a Bog će dati Duha Svetoga onome tko ga traži. Što se tiče, kako meditirati, tu nema neke škole, važno je razumjeti da je to odnos, i to ne bilo kakav. Zato je važno odrediti vrijeme u kojem ćemo imati meditativnu zajednicu sa našim Spasiteljem, te ga zaštititi kao što ljubavnici štite svoje zajedništvo. Kada i posustanemo ponovo se vraćati na naše tiho mjesto sastanka sa našim Gospodinom, te čekati da čujemo njegov tihi, nježni glas.
Za kraj nešto praktično:
Uzmite jedan stih iz Biblije, često je samo to dovoljno. Možda za početak iz Ivanovog evanđelja: "Mir svoj vam dajem" (Iv. 14:27). Pročitajte ga i razmišljajte o njemu. Uzmite
papir i olovku sa sobom. Kada želimo razmišljati, meditirati o Božjoj Riječi, odjedan put milijun misli i obaveza nam prolaze kroz misli, te nas ometaju. Zato vi ih upišite kako bi rasteretili sebe znajući da su sve zapisane, a kasnije će te ih izvršiti. Kada prestane taj pritisak u nama, najčešće počnemo osjećati brigu, strahove i slične stvari koje su direktno povezane sa našim srcem. Tada, svaku brigu, strah i bilo što drugo predajte Bogu. Ne zaboravite On je vjeran i postojan! Ako osjetimo da nekome trebamo nešto oprostiti, onda oprostimo. Bilija nas uči da Bog prašta onima koji iskreno ispovjedaju svoje grijehe. I kada sve utihne, onda očekujmo i osluškujmo, da čujemo što Bog želi da nam kaže.
Ako se pored sveg našeg truda ništa ne dogodi, i ne čujete Božji glas, ne budite razočarani, Bog vidi naš trud, stoga ustrajte. Bog nagrađuje ustrajne.